Novi fizioterapijski podaci iz 2026. godine otkrivaju da vežbe koje se izvode na stolici pružaju sigurniji i delotvorniji put do čvršćeg središnjeg dela tela za osobe starije od 60 godina od klasičnih trbušnjaka. Ovi pokreti aktiviraju više mišićnih grupa i poboljšavaju kontrolu trupa, što daje bolje i dugotrajnije rezultate od klasičnih trbušnjaka.
Iako mit o „tačkastom smanjenju masnih naslaga”, gubljenju sala sa samo jednog dela tela, ostaje uporan, vežbe na stolici doprinose sistemskom gubitku masti povećanjem ukupne potrošnje kalorija i izgradnjom mišićne mase. Još važnije, one direktno ciljaju na osnovne uzroke opuštanja stomaka u starijem dobu: opadanje duboke kontrole trupa, sarkopeniju (gubitak mišića) i starosne hormonske promene koje utiču na raspodelu masti.
Tradicionalni trbušnjaci uglavnom ciljaju površne mišiće (pravi trbušni mišić) i često zanemaruju dublje stabilizatore ključne za starije osobe. Ponavljano savijanje kičme može povećati rizik od naprezanja vrata i donjeg dela leđa, naročito kod onih sa već postojećim problemima ili smanjenom fleksibilnošću, što ih čini nepraktičnim i potencijalno štetnim za ovu populaciju.
Vežbe na stolici smanjuju opterećenje na zglobove i omogućavaju stabilnu podršku za vežbanje, što je korisno za starije osobe. Kako naglašava dr Andrew Gorecki, vlasnik klinike Superior Physical Therapy, zategnutiji izgled središnjeg dela tela posle 60. godine često je rezultat poboljšane posturalne kontrole i aktivacije dubokog core-a, a ne samo gubitka masti.
Ovi pokreti su osmišljeni da aktiviraju poprečni trbušni mišić (transversus abdominis), ponekad nazvan „mišić-korzet”, i kose trbušne mišiće, koji su od vitalnog značaja za lumbopelvičnu stabilnost.
