Sposobnost da se bez tuđe pomoći ustanete s poda snažniji je pokazatelj dugovečnosti i nezavisnosti kod starijih odraslih osoba od mnogih uobičajeno praćenih zdravstvenih parametara, poput nivoa holesterola ili telesne težine. Ova funkcionalna veština, koja se u mlađim godinama često podrazumeva, direktno utiče na kvalitet života i značajno smanjuje rizik od ozbiljnih komplikacija nakon pada.
Za starije od 65 godina, pad nakon kojeg ne mogu da ustanu može dovesti do "dugog ležanja", ostajanja na podu sat ili duže. Ova produžena nepokretnost nosi ozbiljne zdravstvene rizike, uključujući dehidrataciju, hipotermiju, povrede od pritiska, oštećenje mišića i dubok psihološki stres.
Strah od takvog iskustva često dovodi do toga da starije osobe ograničavaju svoju aktivnost, što paradoksalno ubrzava gubitak snage i pokretljivosti potrebnih za prevenciju padova i povratak nezavisnosti.
Održavanje sposobnosti ustajanja sa poda važno je ne samo za izbegavanje padova, već i za očuvanje aktivnog načina života.
